Before you know...awake!

...osjecala je da je njen cijeli zivot veliko kazaliste apsurda.sva ta pomno osmisljena lica koja je mjenjala po potrebi,nisu znacila nista u najdubljem mraku njene sobe.tu je bila suocena sa svom ruznocom postojanja i ono lice koje se grcilo od placa u njenim rukama ,iskrivljeno od isplutale boli,nevidljivo ispod sloja sarkasticnih fraza,bilo je njena najveca sramota...
...iz mraka gledam u noc,u kapima kise trazim sretnu zvijezdu...a moja zvijezda zivi svojim zivotom,apsolutno nesvijesna moje egzistencije u fiktivnim svijetovima nepostojecim vremenima,daleko,daleko iza granica mog kisnog svijeta...
...propadam u njemu,topim se i nestajem,tecem mu venama,a on toga nije ni svijesan.upija me ocima i ja mu se takvom savrsenom lakocom prepustam...njegove otrovne rane i dalje zjape otvorene,zar da se trudim prekriti ih kada su ucinjene ocitima?...
...ne vidis osobu koja visi na lancima tvoje ravnodusnosti.i trag kristalnih suza pod tvojim nogama...samo rijeci.savim obicne rijeci koje nece sici sa tvojih usna.nema sudbine kada su tvoje oci zavjetovane tuđem besprijekornom licu...

Papiri,i knjige,i riječi,i šare,creži u praznom.I tablete šarene,učinkovite.Jedan glas koji mi para misli i niz slika koje se redaju i plijene ritam otkucaja.Jednaki zvuk.Ista prilika.Kao i tvoja.Moje nedostupno,neću mu se predati isponova.I napisano,eto,već prekrših,i gledam.Gledam nepoznato savršenstvo i vidim odsjaj tvog pogleda u podmuklim tonovima.Samo zato mi je bliže.Samo zato si ti ovdje.A zapravo se zavaravam.Gledam te kao i njega.Vječno,vječno nedostupno.Ne znam te.Ne znam njega.Stapate se u ogromni nemir.Nepodnošljiva tjeskoba.Nervoza na dlanovima.Gdje sa sobom?Kako pobjeći?Uspeti se dalje od sebe?Gdje nisam obojana i ne vidim.Gdje ne osjetim tupost pogleda.Odričem se postojanja ovdje.Ne želim visiti na dva užeta.Ne želim se gušiti između dva daha.Ni sjediti na vatri nemogućnosti.Samo me utopi u rijeci prezira.Čvrsto mi uhvati glavu i natjeraj zrak da napusti moja pluća.I pusti me.Pusti me da odem.

P.S.neka ovo ostane uspomena na vrijeme prije "odluke".bezbroj je ishoda,samo je jedna stvar sigurna:promjena.
nekoga ću morati precrtati.

Predivno,predivno moje,tamo gdje je hladno i vid je gluh.Tamo gdje je pokret neograničen,gdje nema mučnine,tamo gdje je toplo i mekano.Gdje usta nisu suha.
U mraku,u tišini.Nema ovoga.Nema boli.Samo san.
Među lijepim ljudima,među sretnim ljudima koji sanjaju.Koji vide.Koji su zdravi.
Gdje nema izvijanja,gdje nema trzanja,gdje su svi mladi.I šareni.Oslikani mekim tonovima.
Uzmi me sebi.Uzmi me što dalje od ove sobe.Od ovog tijela i ove bolesti.
Spavaj,spavaj u meni.Spavaj samnom.Bez šuma,bez daha.Samo kiša.
Vodi me tamo gdje neću vrelim prstima iskopati natečene oči.Tamo gdje neću imati potrebu zariti nokte u vrat.Niti grebati ovo beskorisno lice.Iščupati ove uzaludne vlasi.
Vodi me iz ove hladnoće.Vodi me odmah.
Vidim samo vene na blijedoj koži.Neće se isprati.Tragovi života.
Pokriti se preko glave i ne biti ovdje.
Nema me.Nisam.